U davnim vremenima teške opsade i obrane kliške fortice, uskoci i težaci dijelili su sve, dobro i zlo...Kako su Turci zaposjeli sve trgovačke puteve i prolaze,opskrba hranom uskoka i težaka bila je, naprosto prekinuta. Tako su oni bili prepušteni plodovima rukama obrađenih polja, te vlastitoj mašti kako prehraniti“gladna usta“. Poneki višak koji bi se stvotio u toj skromnoj količini pomno bi spremali u skrinjama i kamenicama starih konoba za „crne dane“...kao da već i onako nisu bili „crni“...

Na ovoj kliškoj, škrtoj zemlji opstanak je bio težak, napose obiteljima sa desetak i više djece.Vapila su gladna dječija usta, a dati im se nije imalo bog zna što...Kliške su žene u želji da obogate jednolične obroke i ugode svojoj djeci, umornim muževima i težacima, hrabrim ratnicima stvorile skroman kolač, stvorile su UJENAK. Spravljale su ga od ukusnih plodova,brižno čuvanih, poput blaga,za neke posebne prilike.

Pripremao se ujenak u kliškim kućama jednom godišnje i to na Veliki petak, kada bi maslinovo ulje provlačilo svoj opojni miris,putujući s komina i konoba kroz uske uličice i prolaze pa sve do same Fortice i dalje...

U novijim vremenima lakšeg življenja, domaćice su ga počele pripravljati i za Božić na sam Badnji dan ili pak za neke druge obiteljske fešte. Receptura ujenaka, autohtonog kliškog jela, održala se i do danas bez upliva modernih načina priprave hrane, upravo zbog svoje jednostavnosti.Peče se u pečima loženim drvom (krušne peći), a sastojci se rukom usitnjavaju, mješaju i mijese.

Karakterističnu posebnost ukusa daju mu jezgre badema i oraha,pomješane s osušenim bobama grožđa trganim u vlastitom vinogradu.Nadjev od blitve -zelja(zeleni dio lista bez peteljke) stavlja se između dva okruglo razvaljana tijesta. Smjesu povezuje obilna količina dobrog maslinovog ulja,a slatkoću mu daju šećer i med stavljeni s gornje strane tijesta.

Ujenak je svu svoju ljepotu smjestio u jednostavnost i posebnost, baš kao i one njegove stvoriteljice, ruke hrabrih kliških žena.